ponedjeljak, 6. veljače 2012.

Što jedem kad putujem

Sva sam u pripremama, lagano se pakiram. Evo, čak mi je i prijateljica poklonila idealnu torbu za put, hvala Anita! Bude li nekih kašnjenja aviona, samo otrgnem komadić brokule i nema zime, imam što za pregristi dok čekam! ;-) Ovim putem zahvaljujem i autoru fotke, cijenjeni gospodin zove se Fulvio Bonavia.


 
E, da su stvari barem tako jednostavne! Budući da u četvrtak idemo na transkontinentalni, dugački (desetosatni) let, s presjedanjem u Frankfurtu postavlja se logično pitanje: što ćemo jesti? Avionsku hranu sam prestala konzumirati već prije par godina, nevezano uz sirovu hranu. Bez obzira na avioprijevoznika, možda zbog recesije i želje da se uštedi na svakom koraku jednostavno je bila nejestiva. Ili bljutava i prekuhana ili poput stiropora. Sačuvaj se tko može od avionske piletine! Stoga ovih dana radim u kuhinji k'o blesava. Najjednostavniji izbor hrane za ponijeti na put su energetski prutići. Lako se pakiraju i nose, ne mrve se i ne zauzimaju previše prostora.

 

Bez sumnje na put pakiram svoje, sada već čuvene prutiće od suhih šljiva i oraha, čujem da ih Martina već dijeli svojim prijateljicama po čitavom gradu, tako i treba, samo naprijed Martina! Zbilja su odlični, prirodno slatki i jednostavni za pripremu. No, koliko god bili fini, ja bih umrla da ne eksperimentiram i ne iskušavam nove stvari. Tako ću ponijeti i prutiće od suhog voća, banane i zobenih pahuljica, no njih ste već vidjeli u prijašnjim postovima! U to ime, da vas samo ne mamim, evo i recepta! Mogu se sušiti u dehidratoru, ali sasvim u redu ispadnu i u pećnici, tako da znate da mislim i na vas koji nemate dehidrator ;-) U svakom slučaju, probajte ove sirove muesli prutiće i iznenadit ćete se koliko je njihov okus bolji od bilo kojih kupovnih muesli pločica.

Domaći muesli prutići

1 zrela, ma može i sasvim prezrela banana, zgnječena
sirovi bademi, grubo nasjeckani
sirove zobene ili bilo koje pahuljice (po želji)
1 žlica vašeg omiljenog maslaca od arašida (od badema, lješnjaka ili indijskih oraščića)
grožđice
goji bobice
sušene brusnice
sjemenke suncokreta
sjemenke bundeve
sjemenke sezama
sirovi med ili stevija-po vlastitom ukusu
cimet u prahu
kardamom u prahu
Navedeni sastojci su okvirni, ako naprimjer nemate grožđice, zamjenite ih nečim drugim. Nemate badema? Stavite orahe ili lješnjake. Ma možda čak i kikiriki! Igrajte se, to je najvažniji preduvjet zadovoljstva u kuhinji. Zbog zaigranosti ćete uvijek rado i s novim entuzijazmom pripremati jela (kuhana ili ne) za vaše ukućane, to je stopostotna win-win situacija!
Dakle, u zdjelu zdrobite bananu, dodajte maslac od arašida i promiješajte, ubacite malo meda (osobno ne stavljam puno jer je suho voće po sebi dosta slatko) i počnite  dodavati suho voće. Koliko? Pa otprilike po šaku svakog, potom dodajte šačicu-dvije pahuljica i vidite drži li se smjesa na okupu. Kušajte okus i ako treba, dodajte što vam se čini da fali. Začinite cimetom i kardamomom po vlastitom ukusu.Vaše muesli pločice sigurno neće biti kao moje, ali i obrnuto. I to je super! Oblikujte ih u muesli prutiće, rasporedite ih na peki papir i stavite ih sušiti u dehidrator (otprilike 4 sata na 112) ili ih sušite na 70 stupnjeva u pećnici s otvorenim vratima (zataknite kuhaču da može izlaziti para).  


OK, ovi prutići su kod nas već klasika, poput veste koju prvu nabacite na sebe kad izlazite van i ne da vam se puno brinuti oko izgleda. Zato sam zasukala rukave i isprobala nešto drukčije. Moja nova uzdanica su prutići s brusnicama i grožđicama koje je dragi prekrstio u baklava prutiće.

Naime, neodoljivo su hrskavi zbog mješavine kokosa, maslaca od kikirikija i tahinija  (to jest sezamove paste) i njega podsjećaju na okus klasične baklave. Moram priznati da su doista fantastični! Uopće ne bi bio problem smazati nekoliko odjednom.


Ali nećemo živjeti samo na slatkom, bez brige! Ponijet ćemo i dvije vrste krekera, jedne slane (s rajčicom, sušenom i svježom) te druge s jabukom, kad nas uhvati želja za nečim uz čaj. Već sam osušila i laneni kruh u koji sam stavila pulpu od mrkve i krastavca, od kojeg ću napraviti sendviče s maslacem od avokada. U to ću ubaciti koji hrskavi prutić mrkve i paprike i eto veselja! Na Dolcu sam ovaj vikend našla super domaće jabuke i kruške, gospođa ih se htjela riješiti jer joj je bilo prehladno pa je dragi kući dovukao vreću. Osušila sam ih i sada imam prefini čips od jabuka i krušaka.

 

Čips od jabuke je posebno ukusan kad naiđete na slatke, crvene jabuke. Dehidrator izvlači vodu iz onog što u njemu sušite, ali istovremeno koncentrira okus tako da su crvene jabučice ispale mljac. No, jabuke sorte zlatni delišes nisu baš nešto, dosta su neutralne pa kad ih vidite, preskočite ih. Ponekad jabuke prije sušenja ogulim i narežem ih na deblje ploške pa ih tako sušim. I to je fino, a komadići jabuka su sočniji i mekši. A tek kruške!


Pravo otkriće. Okus je poput onih starih žele bombona, žutih! Sjećate li ih se? Onako, koncentriran, a sofisticiran, baš nešto posebno. I čips ide s nama na put! Kao i mješavina raznih orašastih plodova pomiješanih s grožđicama i brusnicama. Ako nam padne šećer! Kao da ima ikakve šanse da nam padne nakon svih ovih slastica koje sam prije nabrojala, ha, ha! Naravno, nosit ćemo i jabuke sa sobom, one su najlakše i najotpornije za transport, iako znam da ću u jednom trenutku žudjeti za voćnom salatom, no strpit ću se dok ne sletimo. Imam još par dana do četvrtka, tko zna što će mi još pasti na pamet?
Hm, možda čips od celera? Kad već svi luduju za čipsom od kelja da probam nešto malo drukčije.  I još samo litrica-dvije vode i ja sam na konju. Jedva čekam!

Nema komentara:

Objavi komentar